PONTIFICIUM CONSILIUM
PRO LAICIS
1565/93/ AIC-73
''Živimo u Crkvi u povlaštenom trenutku Duha" - izjavila je Njegova Svetost Pavao VI u apostolskoj poslanici "Evangelii nuntiandi" (75). Uistinu, brojni su diljem svijeta znakovi po kojima mozemo prepoznati plodove Duha. Tokovi, pokreti i svjedočanstva svetosti obnavliam zajednistvo i poslanje Crkve, izgrađene na hijerarhijskim i karizmatskim darovima. Među njima su Katolička kanzmatska obnova ili Obnova u Duhu. kao i novi oblici života u zajednici koji iz nje proizlaze. "Snaga i plodovi Obnove - rekla je Njegova Svetost Ivan Pavao II. sudionicima VI. medunarodne skupštine karizmatske obnove, održane 15. svibnja 1987. godine - svakako svjedoče o snažnoj prisutnosti Duha Svetoga u Crkvi kroz godine što su uslijedile nakon Drugoga vatikanskog sabora. Duh je, dakako, u svakom vremenu upravljao Crkvom, unoseći veliku raznolikost darova među vjernike. Zahvaljujući Duhu Svetom Crkva neprestano zadržava svoju mladost i vitalnost, a karizmatska je obnova rječito očitovanje te vitalnosti danas snažna potvrda onoga što "Duh govori crkvama" (Otk 2,7), dok se približavamo kraju drugog tisućljeća"
......Kako bi pružio potporu najrazličitijim pojedincima i skupinama unutar katoličkog karizmatskog pokreta još od 1978. godine, Medunarodni servis katoličke karizmatske obnove radi na olaksavanju komunikacije i suradnje među svima.
......Prihvaćajući, dakle, zamolbu za pontifikalnim priznanjem, koju je ICCRS podnio u skladu s važećim Kodeksom kanonskoga prava, cijeneći ciljeve ICCRS-a koji se sastoje u "služenju katoličkoj karizmatskoj obnovi diljem svijeta i njezinom promicanju, pod djelovanjem Duha Svetoga" (čl. 1) uz "posebnu skrb oko vjernosti sudionika karizmatske obnove - kako pojedinaca tako i skupina - Katoličkoj crkvi, te oko njihove vjernosti papi, kao i ostalim biskupima, u skladu s naukom Crkve" (čl. 3), nakon što smo pozomo proučili Statut što nam gaje ICCRS predočio, te se savjetovali s vise stručnjaka kanonskoga prava, te nakon što su u Statut uključene primjedbe koje su 8. srpnja 1993. godine iznijeli Pontifikalno vijeće za laike i sam ICCRS, nastavljajući i jačajući u većoj mjeri institucionalizirani i uredeniji odnos izmedu ICCRS- a i Svete Stolice, napose preko Pontifikalnog vijeća za laike, čijeg je potpredsjednika, biskupa Paula J. Cordesa, Sveti otac imenovao episkopalnim savjetnikom ICCRS-a, "ad personam", umireni pozitivnim svjedočanstvima brojnih kardinala i biskupa u svezi s uslugama što ih ICCRS pruža u zajedništvu i poslanju Crkve, imajući također na umu kako je 30. studenoga 1990. godine Pontifikalno vijeće za laike udijelilo priznanje Katoličkom bratstvu zajednica i udruga karizmatskog saveza, kao privatnoj udruzi vjernika, te u nadi kako će uslijediti plodonosan odnos dijaloga i suradnje između te udruge i ICCRS-a,
PONTIFIKALNO VIJEĆE ZA LAIKE
DEKRETOM OBJAVLJUJE
priznanje ICCRS-a kao tijela za promicanje
Katoličke karizmatske obnove, s pravnom osobnošću,
u skladu s kan. 116,
odobravajući njegov Statut, u svom izvomom obliku,
pohranjen u arhivu ovog Dikasterija.
Paul J. Cordes
Potpredsjednik
kard. Eduardo Pironio
Predsjednik
U Vatikanu, 14. rujna 1993. godine, o blagdanu Uzvišenja Križa
