natrag na polaznu stranicu

TIJELOVO - SVETKOVINA PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE

Izl 24, 3-8; Ps 116; Heb 9, 11-15; Mk 14, 12-16. 22-26

Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje

Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada...
...Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje-za život svijeta...
...Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke . (Iv 6, 35. 47-51. 53-58)

ISUSOVO TIJELO I KRV

Isus na Posljednjoj večeri predočuje euharistijsku čašu kao krv Saveza koja se prolijeva za sve na otpuštenje grijeha. Njegovo prineseno tijelo i prolivena krv bivaju tako njegovom smrću žrtva dvojakog značenja: žrtva saveza koja sinajski savez nadomiješta novim savezom; žrtva pomirenja u smislu proročanstva i Sluzi Jahvinu. Nedužna krv koja je nepravedno prolivena postaje tako krv otkupljenja.
Prema NZ, Tijelo Kristovo ima temeljnu ulogu u misteriju otkupljenja. No, taj izraz pokriva više značenja; čas znači Isusovo individualno tijelo, čas njegovo euharistijsko tijelo, čas opet ono Tijelo čiji smo mi udovi i koje je Crkva.
U izvještajima o ukazanjima evanđelisti naglašuju da je tijelo Krista uskrsloga i te kako stvarno (Lk 24, 39. 42; Iv 20, 27), ali i to da ono više nije podložno istim uvjetima života kao i prije Muke (Iv 20, 19. 26). To više nije "tijelo zemaljsko [psihičko]" (1 Kor 15, 44), to je "slavno tijelo" (Fil 3, 21), "duhovno tijelo" (1 Kor 15, 44). Time se bjelodano očituje sveti smisao Isusova tijela u novoj ekonomiji što je otpočela s utjelovljenjem: pošto je uništeno a potom za tri dana opet sagrađeno, to je tijelo zamjenilo stari hram kao znak Božje prisutnosti među ljudima (Iv 2, 18-22).
Poslje uskrsnuća Kristovo tijelo nema samo nebesku egzistenciju, nevidljivu, " Bogu s desne strane" (Heb 10, 12); jer prije no što će umrijeti, Isus je ustanovio obred kojim će se u liku znakova nastavljati zemaljska prisutnost njegova žrtvenog tijela.
"Ovo je tijelo moje koje je za vas" (1 Kor 11, 24); "ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za vas" (Mk 14, 24). Prema tomu, to što će znaci kruha i vina od sad uprisutnjavati ovdje na zemlji, jest žrtvovano Isusovo tijelo, njegova prolivena krv.

Izvor: Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb 1993g.

 

IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE

1339 Da ispuni što je navijestio u Kafarnaumu, tj. da da učenicima svoje tijelo i krv, Isus je izabrao vrijeme Pashe.
Kada dođe dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, Isus posla Petra i Ivana i reče im: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu". (...) Oni odu, nađu kako im je rekao, i pripraviše pashu. Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vamaprije svoje muke. Jer kažem vam neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem"(...) I uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen". Isto tako pošto večeraše, uze čašu govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva" (Lk 22, 7-20).

1412 Bitni znakovi euharistijskog sakramenta jesu pšenični kruh i trsovo vino, na koje svečenik zaziva blagoslov Duha Svetoga i govori Isusove riječi posvećenja sa Posljednje večere " Ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati... Ovo je kalež moje Krvi...".

1413 Posvećenjem se izvršuje pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina, isinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Krist živi i proslavljeni, njegovo tIJELO i Krv. Zajedno sa svojom dušom i svojim božanstvom.

1416 Sveta pričest Tijelom i Krvlju Kristovom povečava jednistvo pričesnika s Gospodinom, oprašta mu lake grijehe i čuva ga od teških. Primanje ovog sakramenta utvrđuje jedinstvo Crkve, otajstvenog Kristova Tijela, jer jača veze ljubavi pričesnika i Krista.