PRESVETO TROJSTVO
Blago narodu koji odabra Gospodina sebi za zaštitu
Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20
"Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba-Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi-ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim - da s njim budemo i proslavljeni."
Rim 8,14-17
"Jednanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru gdje im je Isus odredio. Kad ga ugledaše, pokloniše mu se a neki bijahu sumnjali. Tada im se približi Isus te im reče: "Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam Vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta! Mt 28,16-20
BOG GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
Bog Isusa Krista jest njegov Otac; s toga mu se Isus obraća s prisnošću i poletom djeteta: "Abba, Oče". Ali to je njegov Bog, jer Otac posjeduje božanstvo a da ga ni od koga drugoga nije primio, i on to božanstvo u potpunosti daje Sinu, koga rađa odvijeka, i Duhu Svetom u kojemu se Otac i Sin sjedinjuju. Tako nam Isus objavljuje istovjetnost Oca i Boga, istovjetnost misterija Boga i misterija Trojstva. Pavao tri put ponavlja obrazac kojim je ta objava izražena: "Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista"
(Rim 15,6; 2 Kor 11,31; Ef 1,3). Krist nam objavljuje sveto Trojstvo na način koji nam je, jedini dostupan, za koji nas je Bog predodredio stvorivši nas na svoju sliku: tj. u sinovskoj ovisnosti o sebi. Isus pred svojim Ocem jest savršen uzorak Stvorenja pred bogom, i zato nama u Ocu objavljuje savršen lik Boga koji daje da ga spozna prava mudrost i koji se objavio Izraelu. Bog Isusa Krista posjeduje obilježja što ih je o sebi objavio SZ u punini i izvornosti o kakvoj čovjek ne može ni sanjati. On je za Isusa, "prvi i posljenji", onaj od kojega Krist dolazi i kojemu se vraća, onaj koji sve razjašnjava i od kojega sve potječe, onaj čija se volja mora pod svaku cijenu vršiti i onaj koji svima dostaje. On je Sveti, jedini Dobri, jedini Gospodin. On je Jedini, pored njega ništa nije važno; a Isus, htijući pokazati koliko on vrijedi, odrekao se svega sjaja stvorenja i suočio se s moći Sotone, sa strahotom križa, da bi svijet "upoznao" da Isus "ljubi Oca" (Iv 14,31). On je Bog živi, uvijek djelatan, pažljiv prema svim svojim stvorenjima, žarko odan svojoj djeci; i upravo taj njegov žar progoni Isusa, sve dok svome Ocu ne vrati Kraljevstvo (Lk 12,50).
Ovaj susret Oca i Sina zbiva se u Duhu Svetome. U Duhu Isus čuje Oca kako govori: "Ti si Sin moj", i prima njegovu radost (Mk 1,10). U Duhu se uzdiže k Ocu njegova radost da je Sin(Lk 10,21). Isus se može sjediniti s Ocem samo u Duhu, i stoga on ne može ni objaviti Oca a da istovremeno ne objavi i Duha Svetoga.
Objavljujući da je Duh božanska osoba, Isus Krist u isti mah objavljuje da je "Bog Duh" (Iv 4,24). Ako se Otac i Sin sjedinjuju u Duhu, to je s toga što se oni ne sjedinjuju da bi uživali u posjedovanju, već u darivanju, jedan drugoga; to je stoga što je njihovo sjedinjenje dar i izaziva dar. Ali ako Duh koji je dar, zapečaćuje tako sjedinjenje Oca i Sina, to onda znači da su oni u svojoj srži dar samih sebe, da je njihova zajednička srž u tome da se daruju, da postoje u onom drugom i da čine da onaj drugi postoji. Ova pak moć života, saopćavanja i slobode jest duh. Bog je duh, a to znači da je on istovremeno svemoguć i sveraspoložan, suverena samopotvrda i posvemašnje samoodricanje; to znači da on uzimajući u posjed svoja stvorenja, čini da ona postoje u svoj svojoj izvornosti. To je sasvim nešto drugo nego ne biti stvoren iz materije; to znači izbjeći svim granicama, svakoj skučenosti, to znači biti i posjedovati vječno i u svakom času novu i netaknutu snagu života i zajedništva.
Izvor - Rječnik biblijske teologije; KS, Zagreb 1993.g.
IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
232 Kršćani su kršteni "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Prije toga, na trostruko pitanje koje traži da ispovjede vjeru u Oca, u Sina i u Duha, oni odgovore: "Vjerujem". "Vjera svih kršćana počiva na Trojstvu "- Sv. Cezarije Arleški.
233 Kršćani su kršteni "u ime" - ne u "imena" Oca i Sina i Duha Svetoga, jer samo je jedan Bog, Svemogući Otac i njegov jedini Sin i Duh Sveti: Presveto Trojstvo .
234 Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. To je dakle izvor sviju drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u "redu vjerskih istina". "Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom."
237 Trojstvo je otajstvo vjere u strogom smislu, jednaod onih "tajni skrivenih u Bogu koje se ne mogu znati ako nisu objavljene od Boga". Bog je, istina, ostavio tragove svojega trojstvenog bića u stvoriteljskom djelu i u Objavi tijekom Staroga zavjeta. No nutrina njegova Bića kao Sveto Trojstvo tvori tajnu nedostupnu samom razumu, pa i vjeri Izraelovoj, prije Utjelovljenja Sina Božjega i poslanja Duha Svetoga.
