PRESVETO SRCE ISUSOVO
Hoš 11,1. 3-4. 9c-9; Iz 12,12-6; Ef 3,8-12. 14-19; Iv 19, 31-37
S radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja!
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodi da se ispuni Pismo: Ni jedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. (Iv 19,31-37)
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA, UČINI SRCA NAŠA PO SRCU SVOME!
Kad je Isus kazao: Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca, i naći ćete pokoj svojim dušama; on nas je tim riječima pozvao da se ugledamo u njegovo presveto Srce.
Za javno štovanje presvetog Srca Isusova, dugujemo zahvalnost svetoj Margareti Alacoque, časnoj sestri iz reda Marijinog Pohođenja. Njezina je zasluga da je objave što ih je primila od božanskog Spasitelja saopćila drugima, te tako Crkvu obogatila novim oblicima duhovnog života i sjedinjenja s Bogom. Jedno od mnogih obećanja koje je primila je i obećanje skrušene i sretne smrti svih onih koji se kroz devet mjeseci svaki prvi petak u mjesecu valjano ispovijede i pričeste.
Papa Pio VI. je ovu svetkovinu uveo za cijelu Crkvu 1781.g., a Papa Pio XII. je pobožnost prema presvetom Srcu Isusovom nazvao školom svetosti.
Štovanje presvetog Srca Isusova sastoji se u dostojnom klanjanju Isusu Kristu, a temelji se prije svega na presvetoj euharistijskoj tajni. Presveto Srce Isusovo označuje ljubav, samilost, dobrotu i blagost. To je najplemeitije Srce i najbogatije ljubavlju koja se dariva svim ljudima. To je Srce puno ljubavi probodeno zbog naših grijeha, koje očekuje od nas uzvratnu ljubav i zadovoljštinu.
~
IZ RIJEČNIKA BIBLIJSKE TEOLOGIJE, KRŠĆANSKA SADAŠNJOST, ZG 1993.:
"Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnit ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa" (Ez 36,25). Ovako će biti osigurano konačno jedinstvo između Boga i njegova naroda, a to se obećanje ispunilo upravo po Isusu Kristu.
U sinoptičkim evanđeljima Isus preuzimlje nauku proroka, opominje protiv formalizma farizeja: upozorava na pravo zlo, ono koje dolazi iz srca: "jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka" (Mt 15,19). Isus podsjeća na Božji zahtjev za unutarnjom plemenitošču: riječ treba primiti u valjano pripremljeno srce (Lk 8,15), treba ljubiti Boga svim srcem (Mt 22,37), opraštati svomu bratu iz dubine srca (Mt 18,35). A upravo čistim srcima Isus obećava da će vidjeti Boga (Mt 5,8). ali u ovome on nadilazi sve proroke: ta čistoća jest on sam, "krotka i ponizna srca" (Mt 11,29), i tu čistoću daje svojim učenicima (Mt 9,2; 26,28). Uskrsnuvši on ih prosvjetljuje: dok im je govorio srce je plamtilo u njima (Lk 24,32).
Od sad vjera u Krista, pristanak srca, pribavlja onu nutarnju obnovu koja je inače nedostupna. Upravo to tvrdi Pavao: "Ako ... srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost" (Rim 10,9). Vjera prosvjetljuje oči srca (Ef 1,18); po vjeri Krist stanuje u srcima (3,17). U srca vjerujućih izlio se novi duh, "Duh Sina koji viče: Abba-Oče!" (Gal 4,6), a i s njima "ljubav Božja" (Rim 5,5). Tako će opet "mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,7). To je novi savez, utemeljen na žrtvi onoga komu je ruganje slomilo srce (Ps 69,21).
Ivan ne govori mnogo o srcu, osim kad kaže da iz njega treba istjerati nemir i strah (Iv 14,27), ali on drugim rječima objavljuje ispunjenje tih istih obećanja: govori o spoznaji (1 Iv 5,20; usp. Jr 24,27), o zajedništvu (1 Iv 1,3), o ljubavi i vječnom životu. Sve nam to dolazi po Isusu, raspetom i proslavljenom: iz Isusove nutrine (Iv 7,38; usp. 19,34) probija izvor što iznutra obnavlja vjernika (4,14). Isus osobno dolazi u nutrinu svojih, da im dadne život. Prema Ivanu mogli bismo čak reći da Isus jest srce novoga Izraela, srce što dovodi u prisnu vezu s Ocem i među svima uspostavlja jedinstvo: "Ja u njima, a ti u meni - da postanu potpuno jedno" (17,23; usp.11,52; Dj 4,32); "Da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima" (Iv 17,26).
