SVETI ANTUN
Sv. Antun Padovanski
(Lisabon, 1195. - Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.)
Danas sveta Crkva slavi svetog Antuna Padovanskoga, koji se rodio 1195.godine u gradu Lisabonu u Portugalu. Antun potječe od veoma pobožnih, kršćanskih roditelja, oca Martina i majke Marije, koji su na krštenju svome sinu dali ime Ferdinard. Pobožni roditelju su svoga sina odgojili u duhu prave pobožnosti i strahu Božjem. Antun je bio bistra razuma i plemenite naravi, čistog i nevinog srca. Njegova duša je bila obilno natopljena žarom milosti. Tu je u najvećoj mjeri bila poniznost, pobožnost i anđeoska čistoća. Među svim krepostima kojima se odlikovao ističe se u prvom redu ljepota savršene djevičanske čistoće radi koje su ga kao anđela u ljudskom tijelu svi promatrali s najvećim divljenjem i radošću. Kao što bistra voda, koliko god je mutiš ostaje čista, a nečista se zamućuje i zbog najmanjeg gibanja, tako je čista Antunova duša ostala neokaljana i u najvećim poteškoćama i napastima. Kad je Antun imao dvadeset godina pristupio je u red svetog Augustina, gdje je nakon deset godina studija zaređen za svećenika. Bio je dakle Augustinac, a čeznuo je za prosjačkim redom, osjećao je u sebi Božji poziv da postane siromašni sin svetoga Franje. Njegova se velika želja ispunila, svladao je sve poteškoće i bio primljen u Franjevački red. Tada je promijenio ime i postao Antun.
Antun je prešao u Franjevački red da može poći u misije, gdje je mislio postići mučeničku palmu i krunu. Mučenička smrt za Krista bila je njegova središnja misao. Ali Bog je posebnim utjecajem posegnuo u njegov život da ga dovede k drugom cilju. Krvno mučeništvo zamijenit će nekrvno, koje je Antun ostvario u svetom djevičanstvu. Nastup pred marokanskim sultanom i njegovim Arapima zamijenit će propovijedanjem pred mnogim europskim duhovnim i svjetovnim knezovima i nebrojenim tisućama vjernika, krivovjeraca i nevjernika. Antun je bio nepoznat sve do tada i svojoj subraći franjevcima dok Bog nije otkrio koliko se bogatstvo svetosti i znanja skrivalo u tom nepoznatom redovniku. Antun je zablistao kada je nenadano morao održati propovijed kod jednog svećeničkog ređenja. Tada je bilo potpuno otkriveno njegovo teološko znanje. Odmah mu je bila povjerena propovjednička služba. Tada se ispunila Antunova velika želja da osvaja duše za Boga. Odlazio je u sela i gradove, gdje je propovijedao obično pod vedrim nebom, jer nije bilo crkve u koju bi moglo stati ono silno mnoštvo naroda što je slušalo njegovu propovijed. Bivalo je na Antunovim propovijedima oko trideset do pedeset tisuća slušatelja. Bog je govorio preko Antuna, a to nam najbolje pokazuje njegov veliki uspjeh kod obraćenja grešnika.
Sveti Antun bio je karizmatik svoga vremena; gdje god je došao budio je vjeru, podizao ufanje, povećavao ljubav, odvraćao od grijeha, poticao na krepostan život i oslobađao u ime Isusovo opsjednute . Antun nije zatvarao oči pred opasnostima već ih je svladavao otvorenim očima. On nije bio jedan od onih propovjednika koji su prešućivali istinu, iako mu je izrečena istina kod nekih pribavila neslaganje pa čak i progon. Njegova je duša posebno plamtjela prema Bogu u molitvi i razmatranju pred svetohraništem, jer je posebnu ljubav i pobožnost iskazivao prema Isusu u presvetom Oltarskom sakramentu. Iskazivao je sinovsku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Pored sjaja kreposti sveti se Antun odlikovao i mnoštvom čudesa. Bog mu je dao moć da čini čudesa, i on ih je činio za duhovno i tjelesno dobro sveg naroda.
Predosjećajući da mu se primiče kraj života, povukao se u samostan u Padovi gdje je s najvećom pobožnošću primio svete sakramente i blago je preminuo u Gospodinu 13. VI. 1231. godine u 36. godini svoga života. Papa Grgur IX. Proglasio je Antuna svetim, a nije prošla ni godina dana od njegove smrti. Zbog sjaja njegovih divnih kreposti i zbog mnoštva čudesa koje je Gospodin po njemu učinio, Antuna slavi i štuje cijeli svijet.
